Očuvanje identiteta i mogućnosti razvoja ruralnih prostora - zaključci četvrte stručne tribine

Četvrta stručna tribina o obnovi i oporavku potresom pogođenog područja SMŽ, pod naslovom Očuvanje identiteta i mogućnosti razvoja ruralnih prostora, održana je u utorak, 29. lipnja 2021. godine u 18 sati. Dostupna je na sljedećoj poveznici: https://youtu.be/3_BCTrFLDOY

Na tribini su govorili:

Doc. dr. sc. Sanja Lončar (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu),

Marijana Zlodre, mag. ing. arh. (APE d.o.o. / ECOVAST) i

Ivica Leder, dipl. ing. arh. (Arhitektura Leder d.o.o.).

Moderatorica tribine bila je doc. dr. sc. Jasenka Kranjčević (Institut za turizam Zagreb / ECOVAST).

Zaključci četvrte tribine o mogućnostima razvoja i očuvanja identiteta ruralnih prostora

• Ruralna područja obuhvaćaju 85% ukupne površine europskog kontinenta, a u njima živi više od polovice europskog stanovništva. Unatoč tome što se ruralni prostori danas susreću s izazovima kao što su depopulacija, urbanizacija, modernizacija poljoprivrede, onečišćavanje tla, uništavanje vrijednosti krajolika, globalizacija proizvodnje i trgovine hranom i dr., oni imaju i brojne potencijale za razvoj – osobito u proizvodnji (zdrave) hrane, razvoju turizma i drugih grana gospodarstva te korištenju obnovljivih izvora energije. Nove tehnologije i novi prometni sustavi omogućuju i netradicionalne oblike rada u ruralnim područjima uz korištenje pogodnosti života na selu. Ruralna područja i zajednice moraju ostati privlačni za život i rad, poboljšanjem pristupa uslugama te olakšavanjem poduzetništva kao i razvojem novih sektora gospodarstva.

• Prirodna i kulturna baština daju temeljni doprinos u stvaranju duha prostora kao i u oblikovanju identiteta naroda i lokalnih zajednica. Posebnu pažnju treba posvetiti trajnoj edukaciji i podizanju svijesti o vrijednostima baštine, ali i o potencijalima koje takva baština u svom širem prostornom kontekstu predstavlja za razvoj ruralnih područja. Takva vrsta osviještenosti, uz aktivno uključivanje javnosti u sve procese, može postati učinkovit mehanizam zaštite postojećih kvaliteta lokalne sredine.

• Očuvanje prirodne i kulturne baštine na potresom pogođenom području predstavlja izazov i zahtijeva inovativne pristupe i modele, koji će uvažiti i ispravno odgovoriti na kompleksnu situaciju u regiji. Osim posljedica potresa, Sisačko-moslavačka županija je posljednjih desetljeća suočena s nizom negativnih pojava koje su povezane s ratnim događanjima tijekom 1990-ih ali i s nepovoljnim poslijeratnim i tranzicijskim procesima. Procjenjuje se da na području županije živi cca 145 000 stanovnika (2020.), što znači da je prostor županije od 1991. godine do danas izgubio cca 140 000 stanovnika, a čak cca 40 000 u razdoblju od 2001. do 2020. Nagli gubitak velikog broja stanovnika uzrokovao je pojavu velikog broja praznih i napuštenih građevina i prostora u gradovima i selima, povećanje neobrađenih poljoprivrednih površina, širenje šumskih površina, te niz negativnih ekonomskih, demografskih, sociokulturnih, okolišnih pojava.

• Očuvanje kulturnog i prostornog identiteta potresom pogođenog područja podrazumijeva očuvanje krajolika, povijesne arhitekture, povijesnih (gradskih i seoskih) naselja te planiranje i izgradnju koja poštuje naslijeđene vrijednosti. Slijedeći suvremena europska i svjetska iskustva, ponovno korištenje, prenamjena i razvoj graditeljskog nasljeđa trebaju biti usmjereni ka regeneraciji prostora, te biti utemeljeni u principima ekonomske, društvene, okolišne i kulturne održivosti. To znači da se korištenjem, prenamjenom i prilagodbom graditeljskog nasljeđa paralelno trebaju rješavati ekonomski, socio-kulturni, obrazovni i drugi izazovi specifičnih prostora (regija) i zajednica. Zbog toga je nužno povezivanje i koordiniranje aktivnosti i djelatnosti koje su u nadležnosti nekoliko tijela državne uprave, u područjima zaštite i očuvanja prirodne i kulturne baštine; upravljanja praznom, napuštenom i neiskorištenom imovinom; prostornog planiranja i nove izgradnje.

• Različitim oblicima edukacije potrebno je podizati svijest o vrijednostima lokalne baštine kako bi se nadležna tijela na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini potaknulo na njeno unaprjeđenje te spriječilo zahvate koji su na štetu kulturno-povijesnom i prostornom naslijeđu te javnom interesu.

• Iznimno je važno očuvati postojeću povijesnu i tradicijsku arhitekturu u ruralnom prostoru. U potresima su oštećene brojne stambene, gospodarske, sakralne i obrazovne građevine građene drvetom, ciglom, kamenom i kombinacijom ovih materijala. Veliki broj građevina se urušava i uklanja, čime se nepovratno gube slojevi (nedokumentiranog i nevaloriziranog) graditeljskog nasljeđa. Bez obzira na status zaštite (upis u Registar kulturnih dobara RH), nužna je hitna izrada stručnih smjernica i provođenje hitnih zaštitnih radova na oštećenim građevinama, s ciljem sprječavanja njihovog daljnjeg urušavanja. Nužno je osigurati financijska sredstava i stručnu podršku na terenu kako bi se lokalnim stanovnicima pomoglo u obnovi i prilagodbi povijesnih i tradicijskih (drvenih) građevina suvremenim potrebama.

• Drvena arhitektura i seoska naselja na području županije predstavljaju vrijednu baštinu nacionalnog, regionalnog i lokalnog značenja. Istovremeno, to je ugrožena baština prepuštenu propadanju, nestajanju, uništavanju i otuđivanju. Najveći broj očuvanih vrijednih građevina i naselja se nalazi „izvan sustava“ zaštite (nisu upisani u Registar kulturnih dobara) čime je otežana primjena mehanizama zakonskih propisa i financiranje iz državnih/regionalnih programa. Jedini učinkoviti alat za njihovu valorizaciju i zaštitu ostaju mjere prostorno-planske dokumentacije. Nadalje, očuvanje otežavaju imovinsko-pravni i vlasnički odnosi, manjak svijesti o potrebi i načinima čuvanja i korištenja, nesankcioniranje uklanjanja i prodaje povijesnih građevina kao građevinskog materijala, nedostatak potpore vlasnicima i pojedincima entuzijastima, manjak specijaliziranih majstora i dr. Nužnim se pokazuje razvijanje regionalnih strategija i odgovarajućih modela kojima će se rješavati specifični problemi zaštite i očuvanja povijesne (drvene) arhitekture i naselja. To uključuje modele financiranja, modele rješavanja imovinsko-pravnih i vlasničkih odnosa, modele revitalizacije i dr. Dugoročno, za očuvanje ove baštine, potrebno je unaprijediti postojeći i uspostaviti učinkoviti sustav zaštite i očuvanja kulturne i prirodne baštine koji osigurava pravni, financijski i kadrovski okvir za očuvanje ruralnih ambijenata.

• Prostornim planovima je potrebno očuvati i održavati prostornu organizaciju i odnose naselja i obradivih površina. Određivanje novih građevinskih područja mora imati podlogu u pozitivnim demografskim pokazateljima i/ili konkretnim razvojnim planovima. Na taj će se način potaknuti obnova postojećih izgrađenih struktura.

• Veliki broj tradicijskih naselja i zaseoka ima potpuno neistražene i nevalorizirane kulturno-povijesne vrijednosti. Ponekad su one samo evidentirane u prostornim planovima lokalne razine, ali tome nisu posebno prilagođene planske provedbene mjere što dovodi do konflikata prilikom novih zahvata u prostoru. U prostornim planovima trebalo bi više pažnje posvećivati specifičnostima ruralnih prostora te detaljnije propisati planske smjernice za gradnju u takvim krhkim prostornim sredinama. Istovremeno, potrebno je i educirati lokalno stanovništvo izradom lako razumljivih smjernica za obnovu tradicijske arhitekture i gradnju u ruralnim cjelinama. Na tom tragu već postoje i konkretna iskustva u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.

• Brojni primjeri uspješnih obnova pokazuju kako je povijesne (drvene) građevine moguće obnoviti i prilagoditi suvremenim potrebama te ih koristiti u stambene, gospodarske, sakralne, kulturne, turističke i druge svrhe. Kvalitetna obnova tradicijske arhitekture traži stručnjake i majstore koji razumiju specifičnosti lokalne gradnje te posjeduju stručna znanja i vještine potrebne za konzervaciju, rekonstrukciju, dislociranje i dr.

• Na potresom pogođenom području pojavili su se različiti oblici nove arhitekture čiju su izgradnju dijelom inicirale i provele državne institucije, a dijelom domaće i inozemne (humanitarne) organizacije i pojedinci. Nova arhitektura uključuje „privremene“ mobilne objekte (kontejneri, mobilne kućice) i nove „privremene“ čvrste građevine, koje nerijetko ne poštuju naslijeđene vrijednosti prostora. Kako bi se očuvao prostorni i kulturni identitet potresom pogođenog područja nužno je formiranje multidisciplinarnih timova za davanje stručnih smjernica te pomoć stanovnicima na terenu, provedba natječaja za nove građevine te komunikacija s postojećim inicijativama na terenu. Nova arhitektura koja će se graditi na potresom pogođenom području nužno treba poštovati naslijeđene vrijednosti i odgovarati na potrebe lokalnih stanovnika. Lokalnim stanovnicima stradalima u potresu potrebno je osigurati odgovarajuće uvjete za život i rad. Pritom je, osim izgradnje novih građevina, potrebno koristiti i prilagođavati potrebama postojeće građevine.

• Inozemna iskustva i primjeri dobre prakse – posebno u području upravljanja praznom, napuštenom i neiskorištenom imovinom te povijesnom i tradicijskom arhitekturom – mogu biti korisni i poticajni za rješavanje brojnih izazova u području očuvanja prirodne i kulturne baštine na potresom pogođenom području te trebaju biti iskorišteni za transfer znanja i umijeća. Upoznavanje s inovativnim pristupima i modelima iz europskih zemalja (npr. Inicijativa No Use Empty, regija Kent, Engleska; Ruta drvene arhitekture, regija Małopolska, Poljska) pokazuje kako je planiranim, posvećenim i koordiniranim radom različitih dionika moguće istovremeno čuvati graditeljsko nasljeđe i prostorni identitet regije, poticati lokalni i regionalni razvoj te podizati kvalitetu života stanovnika.